Ili
kako od manekena napraviti fightere?
Započeti ću s ležernijom temom, govorit ću o novoj garnituri reprezentativnih dresova. Nike
je predstavio novi dizajn dresova za reprezentacije koje su pod njihovim
ugovorom. Strani novinari su se složili da su Nike-ovi dizajneri najbolji posao
napravili upravo na dresu Hrvatske reprezentacije. Kockice su ukošene poput
legendarnog lotto dresa u Francuskoj što daje na dinamičnosti. Jedino što su za
razliku od lotto dresa iz 98 kockice puno manje. Zamjerka može ići u tom pravcu
jer umanjene kockice više liče na zastavicu u auto-moto utrkama nego na polja
sa grba koja imaju određeno heraldičko značenje. S druge strane takvo rješenje s manjim kockicama više pogoduje leđnom dijelu dresa na kojoj se
nalazi veća praznija ploha koja je neophodna za oznaku broja i prezimena
igrača. Netko će reći dobro, sada su manekeni dobili prikladnu obleku, napravit će zurke izaći na teren i što sad?
Polako dolazimo do problema. Kako bi trebala igrati Hrvatska nogometna repka? Mnogi se razmeću
formacijama, neki govore da je sustav važniji od formacije sve u svemu košmar u
novinarskoj i navijačkoj javnosti koju Ante Čačić svojim traženjem dodatno
potpiruje.
Treba naglasiti
da sva ta mudrovanja oko formacija padaju u vodu ako se hrvatski igrači u
svakoj utakmici na Euru ne budu "pošteno potukli" sa suparničkim
momčadima. Hrvatska repka ima problema kada igra protiv borbenih momčadi koje
su agresivne na loptu. Sjetimo se samo Mexica na svjetskom prvenstvu u Brazilu
ili Norveške u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj. Kada naši igrači ne idu
punim tempom u duel tada se događa da im suparnici oduzimaju lopte, što dovodi
do nervoze a kad suparnici uz to naprave i prekršaj tada nervoza ide u pravcu
dobacivanja sa sudcima umjesto da se energija troši na terenu.
Nevjerojatno
zvuči da osim lijevog beka koji je rak rana ove momčadi Hrvatska zapravo ima
problem kako posložiti veznu liniju. Naši vezni igrači igraju u Realu,
Barceloni, Interu, Fiorentini a mi muku mučimo s veznom linijom. Vezna linija je
srce svake momčadi, ona treba odraditi niz zadaća obrambenih, ofenzivnih i
vezati linije. Naši plemeniti igrači imaju sposobnost finog tkanja igre zbog
raskošnog tehničkog umijeća ali s druge
strane imaju problem u agresivnosti, u pravoj muškoj duel igri. Možda je
problem repke što dobro plaćeni igrači čuvaju svoje nogice kako bi se zdravi
vratili u klubove koji ih masno plaćaju. Možda je stvarno problem što mi
zapravo u ovoj generaciji nemamo jednog Niku Kovača jednog "box to
box" veznog trkača, razbijača suparničkog razvoja igre koji će svojom
angažiranošću oduzeti mnogo lopti ali i podignuti razinu agresivnosti cijele
vezne linije.
U slaganju momčadskih
linija ima još cijeli niz upitnika ali centralno pitanje je kako posložiti
veznu liniju? Ako se pogodi s igračima u vezi tada će lakše biti zadnjoj liniji
koja nije bajna ali uz pomoć veze mogla bi biti sasvim solidna, ali i napad će
tada biti dobro hranjen loptama u kojoj će mnoge od njih odsjesti u protivničku
mrežu. Problem stoperskih pozicija je dugo bolovanje Schildenfelda, zatim
sporost Ćorluke ili niz nespretnosti Lovrena kojima smo svjedočili u
utakmicama u Liverpoolu. Desni bek je stvar ukusa odabira igrača, mnogi
preferiraju Šimu umjesto vremešnog Srne. Lijevi bek je rak rana ove repke, ali
najjednostavnije rješenje je pronaći jednog izrazito defenzivnog beka koji ne
prelazi centar, a ofenzivu lijevog krila nek rješava Perišić. Napadačka linija
neće moći s dva napadača istih karakteristka kao što su Mandžukić i Kalinić.
Manđži treba pridružiti jednog brzog napadača osim ako se izbornik ne odluči
igrati samo s jednim napadačem.
Čaćić bi trebao napuniti veznu liniju igračima. Čak sa četvoricom u
središnjem dijelu terena. Da objasnimo bolje zamisao. Neupitno Kalinić na golu.
Zadnja linija Vrsaljko, Čorkula, Lovren ili Šifo, i lijevi bek Vida ili Leovac (fokusirani
isključivo obrambeno)! Vezna linija sa čak četiri igrača. Ispred stopera Modrić
i Badelj, potom petnajstak metara gore Brozović i Rakitić svi na centralnom
dijelu terena. Modrić bi u Badelju dobio još jednog zadnjeg veznog koji pomaže
u defenzivnim zadaćama, dok bi Raketa u Epic Brozu dobio još jednog prednjeg
veznog kreativca. Prijateljske utakmice sa Izraelom i Mađarskom pokazale su da
Interova kombinacija Broz - Perišić odlično funkcionira te je time Brozo postao
neizostavni član sredine terena. Kovačić bi trebao na klupu iz razloga što je
on igrač poteza koji oduševljava tribine, ali nisu to oni potezi koji daju
konkretan učinak zadnji pas ili čak gol već je više to freestayling, po onoj nu
vid me ja znam sa loptom. Možda mu se i otvori ali za sada nema tu rutinu i
sampouzdanje ili možda i snage u završnici. U napadu Mandžukić kao centralni
napadač i Perišić više kao lijevo krilo koje ima napadačku slobodu. Bio bi to
brazilski 4-4-2 ili u jasnijem prikazu 4-2-2-2. U tom sustavu naviše bi se
trošili desni bekovi ali tu imamo Srnu i Vrsaljka koji bi se mijenjali. Vida
ili Leovac ne bi imali ofenzivne zadaće već bi osiguravali zadnju liniju kada
desni bek ode grlom u jagode. Perišić bi bio prijetnja po lijevom krilu a
Manđžo fighter u protivničkom šesnaestercu.
Ukoliko Čačić i
njegovi pomoćnici osobiti Šimunić koji je vjerojatno zadužen za nacionalno
nabrijavanje ne budu mogli stručno posložiti linije i napaliti reprezentativce
tad nas jedino može spasiti ako u svakoj utakmici budemo imali bar po dva
bljeska koja će uroditi golom. Makar s takvom igrom nećemo pobrati simpatije
domaće i inozemne javnosti i jedva da ćemo ostvariti nešto više od prolaska
skupine.
Kako u Hrvatskoj
ništa ne može bez politike a kamoli nogomet nezobilazna je tema bojkot. Ili
kako je Hrvatska nogometna reprezentacija izgubila simpatije velikog dijela
hrvatske javnosti? Kako je Maksimir od neprobojne tvrđave koja je žarila i
palila na tribinama i na terenu postao poluprazno stratište u kojem tribine
zvižde dok momčad na terenu prosipa bodove. Negodovanje je koncentrirano u pravcu
osobe Zdravka Mamića koji je pod istragom premda u hrvatskom pravosuđu takvi
procesi postoje da se zadovolji senzibilitet javnosti oko toga da istražni
organi kao rade svoj posao a s druge strane da se zadovolje društveni moćnici
koji u tim procesima dobivaju isuviše blage kazne. Pravi problem je zapravo
sustav koji je iznjedrio takve
pojedince! Kako su reprezentativna okupljanja rijetka zbog sadržajnog klupskog
programa gotovo zaboraviš zašto bojkot? Tad počinje okupljanje repke pa vidiš
nesuglasice Čačića i Olića. Ola je otišao sarmu jeo nije! Taj zahvalni Ola koji
nije zabijao mnogo ali je zabijao efektno uvijek punim gasom davao je statičnoj
hrvatskoj igri brzinu i vertikalnost usto je pritiskom na zadnju liniju suparnika olakšavao
posao maneknima u vezi i tromoj zadnjoj liniji. Falit će nama taj Ola! Onda
vidiš guranje Antolića u repku. Sam po sebi Antolić je jedan pošten mladić koji
sve zaradio svojim radom i trudom ali je produkt Dinamove akademije mletačkog
trgovanja koja jest da je dala reprezentaciji velike igrače ali je zato i
napunila svoje račune pustim nulama dakako iza jedinice, da se razumijemo nije
krimen zaraditi ali je krimen državi za koju se busaš u prsa ne plaćati porez, uz
to je poništila sustav i organizaciju Hrvatskog nogometa po onoj Luja XVI:
Država to sam ja, analogijom Zdravko Mamić slobodno može reći: "Hrvatski
nogomet to sam ja".
Dakle puno je
problema u repki i oko nje. Hrvatski manekeni će se trebati dobro potući na
terenu ako žele povratiti simpatije cijele hrvatske javnosti. Ukoliko
navijači vide znoj, blato na dresu, želju u očima i umorne noge na kraju
utakmica tada će se vratiti sinergija igrača i navijača koja je neophodna za
bilo kakav rezultat. Čaćić mora mudro posložiti momčad tako da igračima pomogne
da pokriju sve momčadske nedostatke ali
i da se mogu idealno izraziti na terenu.
Nema komentara:
Objavi komentar